
U svetu koji je stalno na ivici pregrevanja - obaveze, rokovi, poruke koje stižu brže nego što stižemo da udahnemo - postoji jedna mala fraza koja je postala univerzalni balzam: bez brige (no worries).
Rečenicu koja kod nas može najpreciznije da se prevede kao "bez brige", ali i "ne brini", "nema problema", "nema frke" ili čak "lagano" danas koriste svi: milenijalci, Gen Z, pa čak i oni koji se prisećaju vremena pre interneta. Ali zanimljivo je da je no worries zapravo dosta mlad izraz. Svet ga nije poznavao do devedesetih – osim naravno, ako ste u to vreme bili na “kontinentu negde dole”.
Šta zapravo znači “no worries”?
Oxford rečnik ga tumači na dva načina: kao "relax" ili kao "no problem". Ali u praksi, značenje je mnogo nežnije.

No worries je mala poruka utehe. Ne znači "zabrani sebi brigu", niti gurni glavu u pesak uz "positive vibes only". To je ona topla, ljudska poruka: biće sve okej, ne troši živce na ovo.


Drugi smisao - kao odgovor na "hvala" - mnogim boomerima zvuči skoro bezobrazno. Ali u suštini, to je jednostavno: nije mi bilo teško, nisi mi ništa dužan. Jedan nepretenciozni "nema frke".
Australijski DNK
Prvi put zabeležen u Australiji šezdesetih (prošlog veka), izraz je bio zaštitni znak tamošnjih hippie talasa. U njihovoj kulturi, gde more određuje ritam, a kafa je maltene religija, no worries je bilo način života.

Tek sa eksplozijom australijske pop-kulture fraza kreće na svetsku turneju.
Mik iz filma "Crocodile Dundee" (Pol Hogan) izgovara je kao da mu je ugrađena u genetski kod, a Stiv Irvin je pretvara u životnu filozofiju: divlje srce, širok osmeh, potpuna nebriga o trivijalnim stvarima.
Devedesete: trenutak kada je fraza krenula u besmrtnost
A onda stiže 1994. i “The Lion King”. Hakuna Matata — zvanično "no troubles" na svahiliju - postaje pop-kulturni fenomen i prečica do onog detinjeg osećaja slobode i neopterećenosti. Posle toga, "no worries" ostaje upisano u kolektivni mentalitet: kratka, jednostavna formula protiv preteranog naprezanja.


Možda ga starije generacije ne ljube mnogo, ali generacije koje su odrasle uz Stiva Irvina i Diznijeve mudrosti vide ga kao izraz pristojnosti, spontanosti i nežnog podsećanja da, zapravo, većina stvari nije vredna nerviranja.

Zašto je fraza opstala?
Zato što nam treba. Zato što je kratka. Zato što miriše na sunce i na to da će sve doći na svoje. Zato što u svetu u kojem svi jurimo, ova rečenica nas poziva da se malo nagnemo nazad, otpustimo ramena i kažemo sebi:
No worries. Diši.
I dok god postoji potreba da se čovek podseti da nije kraj sveta zbog sitnice - ova mala australijska mantra nastaviće da živi.


